Itikaf - važnost i propisi
Kada govorimo o ibadetu, mesdžidima, sjećanju na ahiret, vrijednostima i posebnostima mjeseca ramazana, neizostavno moramo spomenuti i jedan danas, nažalost, zapostavljeni sunnet, koji ne samo da nije poznat običnom narodu nego nailazi i na osudu, a to je – itikaf. Stoga je to i više nego dovoljan razlog da ovih nekoliko redaka posvetimo itikafu i nekim njegovim osnovnim propisima.
Važnost ibadeta
Svako i na svakakav način usuðuje se komentarisati razloge stagnacije muslimanskih društava širom svijeta ili muslimana u globalnom smislu. Najčešći razlog koji se navodi jeste zanemarivanje nauke i savremene tehnike, što naravno nećemo negirati, ali treba istaći da je to ustvari sporedni problem, jer korijen problema je mnogo dublji. Napominjemo da je osnova od koje musliman kao pojedinac i muslimani kao cjelina kreću zapravo veza izmeðu Allaha, kao Apsolutnog Vladara, i čovjeka, kao Njegovog roba. Osnova uspjeha i propasti upravo leži u tome. Naravno, neće nas začuditi što će nam zbog ovoga prigovoriti mnogi ''islamski intelektualci'' ili ''islamski mislioci, filozofi i akademici'', žalosno je da se tako i nazivaju, jer su to velike neznalice po pitanju shvatanja islama i takvi islam svode na nešto unutrašnje za što nisu potrebna djela. Uspjeh dunjaluka i ahireta počinje od ibadeta, tj. pokornosti Allahu Uzvišenom, a propast leži u griješenju prema Njemu Uzvišenom: “Ljude i džinne stvorio sam samo da Mi robuju“ (Ez-Zarijat). Dakle, ibadet je prvi prioritet u životu muslimana i muslimanke. Ukoliko musliman uspije da izgradi ispravan odnos prema ibadetu, sve ostalo je lakše, a i to je put do Allahove zaštite i milosti. U hadisi-kudsijju, koji možemo naći meðu četrdeset poznatih Nevevijevih hadisa, Uzvišeni Allah napominje Svojim robovima da ih Njemu najviše priližavaju farzovi, a to približavanje nastavlja se dobrovoljnim djelima – nafilama, sve dok Allah ne zavoli tog Svog roba, pa kada ga zavoli, On mu pomaže da čuva svoj sluh, svoj vid itd. Utemeljenost ovih riječi naći ćemo kako u riječima i postupcima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako i u shvatanjima i postupcima prvih generacija. Majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha, prenosi nam da je vidjela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja noćni namaz toliko dugo da su mu tabani ispucali od dugog stajanja. čudila se tome i pitala ga zašto to radi kada mu je već sve oprošteno, na što je on rekao: ''Zar ne bih trebao biti Allahu zahvalan rob?!''
Radujmo mu se!
S obzirom da se itikaf najčešće čini u mjesecu ramazanu, neminovno je nešto reći i o ovom mubarek mjesecu. Mjesec ramazan je najodabraniji mjesec u godini. Njegova posebnost počinje time što je u njemu počela objava Kur'ana časnog, a potom još neke druge posebnosti: mjesec Allahove milosti, mjesec kada se djela uveličavaju itd. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj nagovještavati dolazak ramazana posebnim riječima, ističući da je to mjesec bereketa, da se u njemu otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema, u njemu je noć bolja od hiljadu noći itd. Adeti mnogih muslimana oduvijek su bili da se obavljalo posebno spremanje u muslimanskim porodicama za ovaj mjesec, od čišćenja kuća do drugih vrsta priprema. Meðutim, danas je na prvom mjestu kupovina i priprema velikih količina hrane. Naravno, ne želimo to osuðivati, nego samo želimo napomenuti da istinska priprema za ramazan treba biti duhovnog karaktera. Učenjaci nazivaju ramazan sezonom dobrih djela. Na dobro djelo treba da se navikavamo kako bi nam prešlo u stalnu praksu i kako bismo uspjeli očistiti svoj nijjet. Zato je pohvalno da prije ramazana povećamo broj dnevno pročitanih stranica časnog Kur'ana, malo češće uputimo dovu, jer je ramazan mjesec primanja dova, da se ozbiljnije počnemo odvikavati od ružnih navika kako bismo ih u ramazanu što manje činili, kao npr. pušenja, itd. Vrlo je bitno korigovati svoj govor i pogled, a sve to nije teško onome ko se istinski raduje ramazanu i dobru koje donosi sa sobom. U ramazanu je prilika i da poradimo i na meðuljudskim odnosima i ojačamo odnose sa onima koji žele svoj život usmjeriti ka zadovoljstvu Stvoritelja nebesa i Zemlje.
Allahove kuće
Itikaf se veže za posebno mjesto – džamije. Džamije su jedina mjesta na dunjaluku koja su nazvana Allahovim kućama. Kao što imaju posebno mjesto kod Uzvišenog Allaha, džamije trebaju da imaju i poseban status kod vjernika. Džamija je za vjernika mjesto gdje se može odmoriti i naći duševni rahatluk. U sahih predaji spominje se kategorija onih koji će na Sudnjem danu biti u Allahovom hladu, a to je, izmeðu ostalih, mladić čije srce bude vezano za džamiju. Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, pokretao je iz džamije sve aktivnosti. Iz toga učimo da džamije trebaju biti osnova u odgoju muslimanske zajednice. Koliko god da se ima mogućnosti za organizovanim da'vetskim radom, džamija mora biti okosnica svega toga – zato što su to mjesta gdje se spušta Allahov bereket. I sam itikaf obavlja se u džamijama. Postoji jedan vid razilaženja kod islamskih učenjaka po pitanju toga u kojim džamijama se može obaviti itikaf. Kada je ovo u pitanju, mišljenje koje bismo mogli izdvojiti kao nekakvo srednje mišljenje jeste da se itikaf može obaviti u džamijama u kojima se obavlja džuma-namaz. To je zbog toga što onaj koji je u itikafu ne mora izlaziti radi obaveze džuma-namaza iz džamije u kojoj obavlja itikaf jer znamo da je zabranjen izlazak u toku itikafa bez razloga.
Propisi itikafa
Itikaf znači boravak u džamiji sa nijjetom ibadeta Allahu Uzvišenom. Islamski učenjaci složili su se da je ovaj ibadet potvrðen i preneseno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da čini itikaf u deset zadnjih dana mjeseca ramazana. Itikaf se dijeli na dva dijela:
- obavezni, to je itikaf koji biva nezrom (zakletvom)
- dobrovoljni, to je itikaf koji insan čini kao nafilu, tj. uobičajeni itikaf u ramazanu i sl., jer je osnova da je itikaf dobrovoljno djelo.
to se tiče obaveznog itikafa, on zavisi od vrste zakletve, kada i koliko. A dobrovoljni itikaf može se obavljati u bilo koje vrijeme i njegova dužina nema precizirane granice. To znači da neko može biti u itikafu jedan sat, dva ili više sati ili dana. Kao što smo rekli, najpoznatiji je itikaf u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Možda se neko pita zašto zadnja trećina mjeseca ramazana? Ako znamo da je noć Lejletul-kadr u zadnjoj trećini ramazana, onda će nam to biti dovoljan odgovor. Osoba koja je u itikafu treba svoje vrijeme što više da provodi u ibadetu. To se naročito odnosi na noći zadnje trećine ramazana. To mu pruža priliku da i ovu mubarek noć provede u ibadetu jer znamo da je ona bolja od hiljadu mjeseci. Dok je u itikafu, musliman treba da što više čini dove, kako za sebe, tako i za svoje bliže i ostale muslimane i muslimanke. Dok je u itikafu, musliman ne smije izlaziti iz mesdžida osim u nuždi, kao što je fiziološka potreba ili kupovina hrane. Meðutim, dozvoljeno je izaći iz mesdžida u toku itikafa ako prilikom donošenja nijjeta za itikaf napravi izuzetak za nešto, kao da iftari kod kuće ili u nekom restoranu i sl. Dok je u itikafu, musliman ne smije imati intimni odnos sa svojom suprugom i ukoliko se to desi, itikaf neće biti ispravan. Ako je u pitanju dobrovoljni itikaf, osoba koja ga obavlja može ga prekinuti u bilo kojem trenutku i da za to ne snosi nikakve posljedice. Ako je u pitanju itikaf izvan ramazana, ne uvjetuje se post za njega.
Lijepo je da osoba koja je u itikafu što manje razgovara o dunjaluku i da svu svoju snagu usmjeri na ibadet Allahu i na razmišljanje o ahiretu. Molimo Allaha da nas učini od onih koji će zadnju trećinu ramazana provoditi u itikafu. Amin!
Piše: Ikanović Muhamed
