STUDIO MISK

Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika. Imajući u vidu da je zabranjeno pripisivati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje nije rekao, i da je to jedan od velikih grijeha, zato što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko na mene namjerno slaže neka sebi pripremi mjesto u vatri” (bilježe ga Buhari od Abdullaha b. Amra i Muslim od Ebu Hurejre), a u drugoj predaji: “Doista je od najveće potvore da čovjek kaže na Allahovog Poslanika ono što nije rekao.” (bilježi ga Buhari od Vasile b. el-Eska’a) – obaveza je stati u odbranu njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, plemenitog sunneta od samoumišljenih neznalica.

 Namaz je veoma važan, s obzirom da je to vidljiv izraz da je neko musliman. Međutim, u Kur’anu se ne odobrava molitva koja se obavlja neiskreno. “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju.” (Sura al-Maun, 107:4-6)

« I Lutov narod u opomene nije vjerovao. Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali.» (sura el-Kamer, 33-36) 

Približavaju se "dani Ajvatovice" , tom prilikom željeli bi smo da ukažemo na neke stvari, vezane za ovu manifestaciju ili vjerski skup, običnom muslimanu, bošnjaku i na negativne konotacije koje mogu iz toga da proiziđu. Ukoliko se radi samo o jednom skupu Bošnjaka muslimana, koji nema nikakvog vjerskog ni obredoslovnog karaktera, samo po sebi, u tome nema ništa loše, tim prije, jer zajednička druženja, susreti i poznanstva među muslimanima su itekako potrebna. Postavlja se samo pitanje: "Zašto baš Ajvatovica i zašto baš u određeno vrijeme?" Ako je to kojim slučajem tradicionalno okupljanje vezano za to mjesto (Prusac) samo imenom, ni u tome nema ništa loše.

Ibrahim, ‘alejhisselam, uživa veliki ugled među sljedbenicima triju vjera: jevrejstva, kršćanstva i islama. On spada u najodabranije poslanike i borio se na putu vjere ka robovanju Allahu izlažući sebe u propast. Bio je primjer požrtvovanja na putu vjere i živi primjer iskrenosti u ljubavi prema svome Gospodaru. Otac je svih vjerovjesnika (ebu-l-enbija’), jer svaka knjiga koja je objavljena nakon njega, vodi porijeklo od njegove loze.

Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.  

Od dobrovoljnih ibadeta ujutro je i klanjanje duha namaza. Vrijeme ovog namaza je ujutro, kada sunce odskoci, pa do pred podne. Klanja se od dva rekata, ili vise ko moze stici. Klanja se na principu kao sabahski sunnet.

Ali b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša'abana, klanjajte te noći, i ispostite taj dan, jer Allah dž.š., pri zalasku sunca toga dana, silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: Ima li ko da oprosta traži pa da mu oprostim, ima li ko da opskrbu traži pa da ga opskrbim, ima li iskušanog pa da ga spasim, ima li..., ima li..., sve do nastupa zore.“ (Da'if. Sunen, Ibnu Madždže, br.1388.; Šu'abul-Iman, Bejheki, br.3542.))

U ponedjeljak, 08.07 (juli). 2013. g. / 29. ša’ban 1434. h.g. je zadnji dan mjeseca Ša'bana, te noć uoči nastupanja Blagoslovljenog mjeseca Ramazana. Tu noć, nakon klanjanja jacije namaza, bit će klanjanja i prva teravija.  Sutradan, utorak, 09. 07 (juli) 2013. g. / 01. ramazan 1434. h.g ., nastupa mjesec Ramazan, te prvi dan ramazanskog posta. 

Nuh, ‘alejhisselam, je prvi resul koga je Allah, dželle šanuhu, poslao sa objavom njegovom narodu koji je obožavao kipove i bio u velikom nevjerstvu i zabludi.  Kur’an spominje imena kipova koje su oni obožavali: “I govore: “Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!“ (Nuh:23)