FETVE: Da li je od sunneta učenje ezana i ikameta novorođenčetu
PITANJE:
Es-Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu, interesuje me ispravnost učenja ezana na uho novorođenčeta prilikom davanja imena?
Da li je to bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ispravnih generacija? Allah Vas obilato nagradio amiiin.
ODGOVOR:
We alejki selam we rahmetullahi we berekatuhu.
Hvala Allahu, azze ve dželle, koji je učinio da u Ummetu uvijek bude skupina ljudi koja je na istini i kojoj neće naškoditi oni koji im se suprotstave.
Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “U mom Ummetu stalno će biti jedna grupa koja će postupati po Allahovim odredbama, neće im naškoditi onaj ko ih napusti, niti onaj ko se s njima ne slaže. Ostat će takvi sve dok ne dođe Allahova odredba.”
A zatim:
Osnovnim islamskim obilježjima, kako muslimana u svijetu, tako i kod nas, smatra se učenje ezana i ikameta na desno i na lijevo uho novorođenčeta. Ovaj postupak je praksa muslimana dugi niz stoljeća. Gotovo da nema islamske knjige koja govori o propisima koji se vezuju za novorođenčad a da se u njoj ne tretira ovo pitanje.
Dakle, učenje ezana na desno uho novorođenčetu praksa je muslimana kroz generacije, a potvrdu ovome nalazimo u djelima imama Tirmizija i Hattaba.
Selef Es-Salih (dobri prethodnici) su imali običaj ili praksu da kada im se rodi dijete istom uče ezan na desno uho, a potvrdu ovome nalazmo u postupku Omera Ibn Abdulaziza i drugih ljudi od Selefa.
Po mišljenju mnogih učenjaka poznatih mezhebski (pravnih) škola, učenje ezana djetetu na uho smatra se pohvalnim djelom, dok se u ovome izdvojio samo imam Malik i on nije smatrao pohvalnim učenje ezana na uho novorođenčetu.
Mudrost učenja ezana na uho novorođenčetu jeste to da dijete prije svega čuje riječi tewhida koje tjeraju šejtana u bijeg, a koji je uznemirio dijete nakon rođenja, baš isto kao što je došlo u Sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da čovjeku koji je na samrti izgovara riječi tewhida tj. da se podstiče da izgovori Šehadet, da mu riječi tewhida budu zadnje što je kazao na dunjaluku, pa shodno tome i pri rođenju se cilja da dijete prvo što čuje budu riječi tewhida.
Isto tako, ezanom se dijete poziva da bude pokorni Allahov rob i da se ne odaziva šejtanu koji će ga pokušati odvesti s Pravog puta.
Nadalje, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje po pitanju učenja ezana na uho novorođenčeta, pa tako jedna skupina tvrdi da je to pohvalno (dakle, niko nije kazao o obaveznosti istog) mustehab čovjeku kome se rodi dijete da sedmi dan po rođenu istog dadne mu lijepo ime, da mu zakolje akiku, da mu glavu obrije, da mu u težini kose podijeli sadaku i da mu uči ezan na desno a ikamet na lijevo uho.
Učenjaci koji kažu da ezan treba učiti novorođenčetu svoj stav temelje na slabom (ar. Daif hadisu) predanju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ezan Hasanu sinu Fatimninom kada je rođen.
Pa tako, Ebu Rafi, radijjallahu anhu, prenosi predaju: ''Bio sam prisutan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ezan na uho Hasanu, sinu Alijinom, kada ga je Fatima rodila.“ (Bilježi ga Tirmizi, koji kaže da je vjerodostojan, Ebu Davud, Hakim koji ga također smatra vjerodostojnim, Taberani, Ahmed, Begavi).
Citirani hadis se prenosi u različitim verzijama kao: “Učio je ezan u Hasanovo uho“, “Učio je ezan u Husejinovo uho“, “Učio je ezan u Hasanove uši“, “Učio je ezan u Hasanovo i Husejinovo uho i naredio da se tako čini.“
Međutim, većina hadiskih stručnjaka ne prihvata ovu ocjenu i hadis smatra slabim. Imam Zehebi, koji je vršio provjeru hadisa Hakimovog ''Mustedreka'', ne slaže se sa njegovom ocjenom i hadis ocjenjuje slabim u ''Telhisul-mustedrek'', 3/197. Spomenuti hadis slabim smatraju i Ibn Kattan u ''Bejanul-vehn'', 4/594, Ibn Hibban u ''El-Medžruhin'', 2/128, El-Munziri u ''Muhtesaru Ebi Davud'', 8/8, Ševkani u ''Nejlul-evtar'', 5/230, Albani u ''Es-Silsiletu-daife'', 1/493, šejhovi Abdul-Kadir Arnaut i Šuajb Arnaut u valorizaciji Ibn Kajjimovog djela ''Zadul-me'ad'', 2/357, te drugi učenjaci.
Šejh Albani je prvobitno hadis ocijenio kao hasen (dobar) u djelu ''Irvaul-galil'', 1173, međutim poslije se ispravio i hadis proglasio i ocjenio slabim.
U njegovom senedu nalazi se Asim Ibn Ubejdillah čije hadise odbacuju poznati hadiski eksperti kao što su Buharija, Nesai, Ibn Hibban, Ibn Huzejme, Ali Ibn El-Medini, Jahja Ibn Mein, Ibn Sa´d, Ebu Hatim i drugi.
Imam Ebu Davud, koji navodi ovaj hadis, smatrao ga je slabim. To što su Tirmizi i Hakim ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim, to je bio njihov idžtihad. U tome ih niko od velikih učenjaka, kao što vidimo, nije podržao, nego većina njih ukazuju na Asimovu slabost i njegove hadise nikako ne smatraju ispravnim.
Shodno navedenom, hadis ne može biti vjerodostojan, već je, kao što je navedeno, slab i ne uzima se kao dokaz.
Prema tome, iako je učenje ezana na desno uho novorođenčetu ustaljena praksa muslimana, to nema utemeljenja u vjerodostojnom hadisu.
Kada je riječ o učenju ikameta na lijevo uho, to je spomenuto u hadisu koji prenosi Husejn Ibn Alija, radijallahu anhuma, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dobije dijete pa mu prouči ezan na desno, a ikamet na lijevo uho, neće mu nauditi džinni koji prate čovjeka.”
Većina učenjaka ga je ocijenila izuzetno slabim, ili pak ništavnim (batil).
Da je hadis apokrifan, ili u najmanju ruku ništavan, smatrali su Bejheki u ''Šuabul-iman'', 6/390, Zehebi u ''Mizanu'', 4/397, Iraki u ''Tahridžul-Ihjau'', 2/61, Hejsemi u ''Medžmeu-zevaid'', 4/59, Busiri u ''Ithaful-hajeretil-mehera'', 7/91, Ibn Kajjim u ''Tuhfetul-mevdud'', 32, šejh Albani u ''Es-Silsiletu-daife'', 321, i u ''Irvaul-galil'', 1174, šejh Abdul-Kadir Arnaut u valorizaciji ''El-Ezkara'', hadis br. 729, i drugi.
U ovome lancu prenosilaca postoje prenosioci: Jahja Ibn Ala i Mervan Ibn Salim, koji su, po nekim učenjacima, lažovi, a po drugim, njihova su predanja ništavna, dok je biografija Talhe Ibn Ubejdullaha nepoznata.
Imam Zehebi, rahmetullahi alejhi, ovo je predanje naveo kao primjer ništavnih (ar. Batil) hadisa koje prenosi Jahja Ibn Ala.
Dakle, učenje ikameta na lijevo uho novorođenčetu nije dozvoljeno prakticirati jer se to navodi u apokrifnom ili, u najmanju ruku, ništavnom hadisu po kome nije dozvoljeno postupati. A kada je riječ o učenju ezana, to se navodi u slabom (ar. Daif) predanju prema kojem je postupala većina dugi niz godina.
Prema tome, po pitanju učenja ezana i ikameta novorođenčetu od Allahovog Poslanika, salllahu alejhi ve sellem, ne prenosi se ništa vjerodostojno, tako da se ovaj postupak ne preporučuje, iako ga muslimani stoljećima prakticiraju.
A Allah najbolje zna!
Safet Suljić
Fakultet Šerijatskog Prava
Islamski Univerzitet u Rijadu
27.12.1434-01.11.2013
