Pouke iz hidžre

Mnogi muslimani danas oponašaju Suraku ibni Malika pa su zbog dunjalučkih izazova spremni staviti vjeru za leđa, zlostavljati muslimane i špijunirati iste, a to samo da bi dobili nekakve dunjalučke koristi. Mnogi od njih znaju tačno šta je haram ali svjesno krše Allahove zabrane i Allahove granice, slijedeći tako strasti; drugim riječima površno vjeruju: „Ima ljudi koji u Allaha površno vjeruju, bez pravog uvjerenja, ako ga prati sreća on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i Onaj svijet. To je uistinu očiti gubitak.“ (Prijevod značenja El- Hadždž, 11.) 

Krenuo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krčeći put hidžre, sa najvećim prijateljem islama; Ebu Bekrom, radijallahu anhu. Pred njima su bila razna vrsta iskušenja, ali cilj je bio mnogo velik, a to je: uspostaviti vjeru na zemlji, tj. osnovati islamsku državu. Odabrao je Uzvišeni za Svog poslanika i vjernike posebno mjesto, kojeg im je učinio prijatnim. U Medini su živjeli i odgajali se posebni ljudi, koji će biti konjanici ove objave i sigurnosne snage Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem. Islam je svemu alternativa i ima pravo da zamjene ime gradu ili državi, ili pak pojedincu ili plemenu, ako za tim ima potreba, jer islam ne trpi paganizam niti dozvoljava sjećanje na njega. Tako je grad Jesrib dobio ime Medina (islamska civilizacija), a najbrojnija i najpoznatija dva plemena; Evs i Hazredž, nazvani su Ensarije (pomagači islama). Na ovakvim načelima počinje pisanje i brojanje nove i svijetlije historije. Kur'an časni opisuje ovu fazu i usmjerava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta mu valja činiti: „A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali tada ni oni u njoj nebi dugo poslije tebe ostali, jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerivali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg. Obavljaj propisane molitve kad sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. I probdij dio noći u molitvi - to je samo tvoja dužnost - Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati. I reci; 'Gospodaru moj, učini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem a da si ti mnome zadovoljan i daruj mi od sebe snage koja će mi pomoći. (Prijevod značenja Al-Isra, 76-80.) Ibn Abbas tvrdi da ovaj zadnji ajet potvrđuje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, još uvijek u Mekki i da mu se s ovim ajetom naređuje hidžra. Nakon pripremana, krenuo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, prvo u pravcu Jemena, što bude suprotno pravcu gdje bude Medina. Čim se vijest pronijela Mekkom; da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, napustio grad, raspisuju mušrici potjernicu za njim i njegovim saputnikom Ebu Bekrom, radijallahu anhu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Bekra, radijallahu anhu, da je rekao: „Bio sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pećini Gar koju okružiše mušrici, podigao sam glavu a zatim rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'O Allahov Poslanice, ako neko od njih malo bolje baci svoj pogled vidjet će nas!?'; našto reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Šta misliš, o Ebu Bekre o dvojici sa kojima je Allah  treći?!'“

Nakon neuspjelog otkrivanja gdje se trenutno nalazi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, raspisuju Kurejšije novu potjernicu uz koju nude ogromnu naknadu. Zabilježio je Ibn Hišam sa ispravnim lancem prenosilaca određene podatke koji su vezani za ovu potjernicu; da je rekao Suraka ibn Malik kada je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke, čineći hidžru u Medinu: „Ponudili su Kurejševići stotinu deva onome ko vrati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i preda ga u njihove ruke.“, i reče: „Ja sam sjedio u njihovom društvu kada dođe čovjek i reče: 'Ja sam vidio kada su pored mene prošli Muhammed i njegov saputnik'. Pogledao sam ovog čovjeka i namignuo mu da šuti, te prisutne uspio razuvjeriti da ovaj čovjek ne zna šta priča, tj. Da on samo nagađa. Ostao sam ovdje da sjedim još neko vrijeme, a zatim sam otišao u svoju kuću i naredio da mi se spremi konj. Obukao sam ratnu opremu i uputio se u spomenutom pravcu.                            Želja mi je bila zaraditi stotinu deva... Dugo sam putovao dok ih ne sretoh i u tom putu primjetih mnoge neugodnosti od svog konja s kojeg sam mnogo puta pao, što mi se po prvi put dešavalo. Kada sam ih susreo opet sam pao sa svog konja a on propade u zemlju do stomaka; napokon sam shvatio da se protiv ovog čovjeka ne može niko boriti. Nije mi ništa drugo preostalo osim da ih zamolim da me ostave živa, tj. da spasim živu glavu, a zauzvrat sam garantovao da ću šutjeti i da o njima neću nikom dati informacije... Kako je vrijeme prolazilo u Medini je sve više vladalo neizvjesnost i nestrpljenje u iščekivanju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I staro i mlado je bilo na nogama! Svako se radovao i željno iščekivao prvi susret sa Allahovim Miljenikom, sallallahu alejhi ve sellem. Svakodnevno su se grupe penjale na visoka palmina stabla, a to sve, nebili primjetili da se nešto kreće prema Medini. Mnogi su već bili izvan Medine, te tako krenuli u susret Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi Buharija u djelu Et-Tarihu-s-Sagir sa ispravim lancem prenosilaca da je broj onih koji su dočekali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio pet stotina ensarija. Kada se konačno pojavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i pokucao na vrata Medine, okružili su ga mnogobrojne skupine; njega i njegovog saputnika Ebu Bekra, radijallahu anhu. Oglasiše se glasovi diljem Medine: "Došao je Allahov Poslanik!“ Bilježi Buharija od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Sišao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu El-Hurre, zatim zatražio da dođu ensarije, pa dođose, poselamiše Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra zatim rekoše: ´Pođite sa nama sigurni i spokojni!´ Pa oni krenuše, a ensarije ih okružiše dajući im podršku i zaštitu. Medinom se pročuše glasovi: ´Stigao je Allahov Poslanik, stigao je Allahov Poslanik.... Željno su gledali u njega i govorili: ´Stigao nam je Allahov Poslanik.´“ Istom tako bilježi imam Ahmed i Tirmizi sa ispravnim lancem prenosilaca od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Na dan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Medinu – bila je ispunjena nurom u svakom pogledu, a na dan kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispunjena je tamom, teško je bilo i našim rukama i našim srcima kada smo ga morali u kabur spustiti.“ 

Poruke, pouke i propisi 

•  Odnos prema vjeri kod mnogih današnjih muslimana je nažalost u mnogo slučajeva zarad dunjalučkih interesa. Dakle, mnogi muslimani danas oponašaju Suraku ibni Malika pa su zbog dunjalučkih izazova spremni staviti vjeru za leđa, zlostavljati muslimane i špijunirati iste, a to samo da bi dobili nekakve dunjalučke koristi. Mnogi od njih znaju tačno šta je haram ali svjesno krše Allahove zabrane i Allahove granice, slijedeći tako strasti; drugim riječima površno vjeruju: „Ima ljudi koji u Allaha površno vjeruju, bez pravog uvjerenja, ako ga prati sreća on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i Onaj svijet. To je uistinu očiti gubitak.“ (Prijevod značenja El- Hadždž, 11.) Zbog toga nam Allah naređuje da budemo bogobojazni i u društvu sa iskrenima, pa kaže u suri Et-Tevbe: „O vjernici, bojte se Allaha i budite sa iskrenima.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 119.) Dakle, biti prepreka na putu prosperiteta islama ili površno prilaziti islamu, tj. tražiti da se s vjerom nešto od dunjaluka postigne može izazvati bolest koja se licemjerstvo zove. Uzvišeni je rekao: „Licemjeri misle da će Allaha prevariti a on će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obavljaju, lijeno se dižu i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spominju; neodlučni su kome se pripojiti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi ti mu nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.“ (Prijevod značenja En-Nisa, 142-143.)

●  Dova je jedno od najjačih oružja muslimana a ubjeđenje je uvjet za primanje dove. Uzor po ovome nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i svim ostalim poljima ljudskog života. Pokušao je Suraka ibn Malik da fizički nasrne na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog saputnika, ali oružje koje se dova zove nabrzinu porazi i ponizi Surakine namjere. Rekao je Uzvišeni: „Onaj koji se nevoljniku kada mu se obrati odaziva i koji zlo otklanja i koji vas na zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog, kako nikako vi pouku da primite?!“ (Prijevod značenja En-Neml, 62.) Evo neka nam Ebu Bekr slikovno prikaže taj slučaj kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio dovu kao najjače oružje protiv onih koji žele da mu zlo nanesu: „Pratio nas je Suraka ibn Malik pa sam rekao: 'Evo stiže nas, o Allahov Poslaniče!', a on mi reče: 'Ne boj se, Allah je s nama.'. Zatim zamoli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protiv njega, te on propade sa svojim konjem do stomaka. Zatim Suraka reče: 'Ja znam da ste vi dovili protiv mene, a sad molite Allaha za mene da me izbavi, ostaviću vas na miru...'“ (Buharija) Rekao je Uzvišeni: „Kada te Moji robovi za mene upitaju, Ja sam doista blizu - odazivam se dovi onoga koji me moli...“ (Prijevod značenja El-Bekara, 186.) Bilježe imam Tirmizi i imam Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca od Selmana, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Zaista Allah Uzvišeni je živ i plemenit, stidi se da odbije dovu onoga koji podigne ruke, to jest da ih vrati prazne.“

●  Nezapamćena radost prilikom dočeka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini je očit dokaz da ljudi imaju potrebu za islamom. Stanovnici Medine imaju opravdan razlog da budu posebno radosni jer dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi potpun sistem koji se islam zove. Ovi su ljudi iskusili gorčinu džahilijjeta i znali su dobro cijeniti uzvišenost i ljepote islama. Nema sumnje da čovječanstvo danas traži rješenje da izađe iz tame na svjetlo, iz tjeskobe u širine, ali to mogu naći samo u islamu, jer je on rješenje i alternativa za bolje sutra i sreću na Onome svijetu. Rekao je Uzviseni: „A onom ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.“ (Prijevod značenja Ta-Ha, 124.), i: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse zbog onoga što rade, nebili se popravili.“ (Prijevod znčenja Ar-Rum, 41.) Danas  se svijet uglavnom hvali ili traži ponos i slavu u nečem drugom mimo islama i zbog toga nas nečudi što smo zbog toga na nezavidnom mjestu kod onih koji nam samo propast žele. Zato odgovorno kažemo sebi i drugima; vratimo se na principe koje je postavila ova čista vjera i neka taj povratak bude što prije i na najljepši način. Bilježi imam Ahmed u svom Musnedu sa ispravnim lancem prenosilaca od Ebija, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Posvađala su se dva čovjeka u vrijeme Musa, alejhisselam, hvališući se porijeklom; reče jedan drugom: 'Ja sam taj i taj, sin togai toga, te nabroja devetoricu iz svog plemena, a ti ni majke nemas!', a ovaj drugi reče: 'Ja sam taj i taj, sin toga i toga, i sin islama!' Pa je objavljeno Musau da kaže ovoj dvojici: 'O ti koji si pobrojao devet svojih, ti si deseti sa njima u vatri, a ti koji se pripisuješ dvojici oni su u Džennetu, a i ti si sa njma treći.'“

●  Bitnost hidžre od koje počinje naš kalendar. Zbog vrijednosti hidžre i tog velikog događaja u historiji islama složili su se svi muslimani da im to bude ujedno i kalendar. Hidžretski kalendar počinje sa mjesecom Muharremom, upravo zbog toga što su same pripreme za hidžru bile baš u tom mjesecu. Muslimani će do Sudnjeg dana morati izvlačiti pouke iz događaja hidžre, kako u fizičkom istom tako i u duhovnom pogledu. Molimo Allaha, džellešenuh, da smo uvijek spremni učiniti hidžru iz dobrog u bolje, a kamoli iz grijeha u ono što je naređeno ili dozvoljeno. Ustvari, ljudski život na ovome svijetu je sav u obliku hidžre; stalno idemo iz jednog ka drugom pravcu i sve tako do konačnog cilja, tj. prelaska s ovog na buduci svijet koji je bolji i vječan. Neka je hvala Uzvišenom Gospodaru na početku i na kraju! Amin!