Allahova jednoća i svetinje u obredima hadždža
Hadždž, peti islamski rukn, pridaje veliku pažnju tevhidu – Allahovoj jednoći i poštivanju Njegovih svetinja. Islam naređuje svojim sljedbenicima da iskreno, samo radi Allaha, obavljaju hadždž, što je ujedno srž tevhida i njegova najvažnija vrsta – tevhidul-uluhijje: ”Hadždž i 'umru radi Allaha izvršavajte!” (Prijevod značenja El-Bekare, 196 )
Naš
voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog
Allaha da njegov hadždž učini iskrenim, samo radi Njega, i da učini da
njegov hadždž ne sadrži u sebi rija`a (pretvaranja) i želju za
isticanjem: “Allahu moj, molim Te za hadždž koji neće sadržavati rija`a i želju da se čuje za njega.” (Bilježi Ibn Madže, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Silsiletus-sahiha)
Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da na dva rekata poslije
tavafa uči sure El-Kafirun i El-Ihlas. Rekao je Džabir, Allah bio
zadovoljan njime: ”Učio je na njima (dva rekata poslije tavafa) sa
tevhidom (sure) El-Ihlas i El-Kafirun.” (Bilježi Ebu Davud, Albani je
hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Ebu Davud) U
predaji kod Tirmizija, Allah mu se smilovao, stoji: ”Na dva rekata
tavafa (tj. poslije tavafa) učio je dvije sure ihlasa: suru El-Ihlas i
El-Kafirun.” (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim,
vidjeti Sahihu Tirmizi)
Poslanikova
dova na brdu Safa bila je dova tevhida. “Počeo bi sa Safom, popeo bi se
na nju sve dok ne bi mogao vidjeti Bejtullah, potom bi se okrenuo prema
Kibli, a zatim rekao: 'La ilahe ilallah, Allahu ekber!', te bi rekao: 'Nema
boga osim Jednog i Jedinog Allaha, kojem nema nikoga ravnog! Njemu
pripada sva vlast i sva slava i On je Svemogući! Nema Boga osim Jednog i
Jedinog Allaha, koji je ispunio obećanje Svoje, pomogao roba Svoga i
sam pobijedio saveznike (koji su se protiv njega udružili).'” (Bilježi Muslim)
Također, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova na Arafatu bila je dova tevhida: “Nema
Boga osim Jednog i Jedinog Allaha, kojem nema nikog ravnog! Njemu
pripada sva vlast i sva slava, On oživljava i usmrćuje i On je
Svemogući!“ (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Tirmizi)
Naš
uzor Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u danima hadždža
prakticirao je da veliča Allahove svetinje, što je ujedno znak
bogobojaznosti i temelj istinskog robovanja. Rekao je Uzvišeni Allah: ''Ko poštiva Allahove propise (svetinje) – znak je čestita srca'' (prijevod značenja El-Hadždž, 32); ''A ko poštuje Allahove svetinje, pa to mu je bolje kod njegovog Gospodara” (prijevod značenja El-Hadždž, 30). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Poštuj Allahove svetinje, bit ćeš najbogobojazniji rob.“ (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio hasenom. Vidjeti: Sahihu i daifu Tirmizi)
Isto tako Uzvišeni Allah upozorava na kršenje Svojih svetinja i na nehajno ponašanje prema njima: “To su Allahovi propisi (granice), pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 229.)
Sljedeći Poslanikovi, sallalahu alejhi ve sellem, postupci ukazuju na poštivanje Allahovih svetinja:
●
Kupanje prija oblačenja ihrama, stavljanje smole ili nečeg sličnog
(vosak, gel) na kosu kako bi bila uredna i neraščupana, te mirisanje
prija obreda hadždža sa najboljim mirisima.
● Vođenje kurbanskih deva iz mjesta Zul-Hulejfe u blizini Medine Munevvere, a i kurbanske deve su Allahove svetinje: “A deve smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadždža (Allahovih svetinja).“ (Prijevod
značenja El-Hadždž, 36.) Poslanik, sallalahu alejehi ve sellem, svojom
je časnom rukom obilježavao deve kako bi se znalo da su kurbani za
hadždž.
●
Neprestano donošenje telbije od vremena ulaska u obrede hadždža pa sve
do bacanja kamenčića prvoga dana Bajrama kod velike Akabe ili velikog
džemreta. Poslanik je tako glasno donosio telbiju da su ga čuli njegovi
drugovi.
● Kupanje prija ulaska u Mekku kako bi se uklonili tragovi puta i prva radnja u Bejtullahu bila je tavaf.
●
Pridavanje velike pažnje Crnom kamenom, njegovo grljenje, činjenje
sedžde na njemu, plakanje kod njega i potiranje Jemenskog ugla.
●
Obavljanje namaza iza Mekami Ibrahima, počinjanje tavafa od Safe,
stajanje na njoj i Mervi radi Allahovog zikra i upućivanja dove.
●
Dugo stajanje kod mjesta zvanog El-Meš`arul-Haram na Muzdelifi uz
činjenje zikra i traženje utočišta od Allaha, što je ustvari
pokoravanje Allahovim riječima: ''Ne pripisuje vam se u grijeh ako od
Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete
sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta (El-Meš`arul-Haram);
spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste
bili u zabludi.” (Prijevod značenja El-Bekare, 198.)
● Mirisanje radi posjete Bejtullaha prvoga dana Kurban-bajrama.
● Poštivanja vremena obreda hadždža i njihovog mjesta. Rekao je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: ''Zaista
su vam vaši životi i vaši imeci i vaša čast sveti kao što vam je svet
ovaj dan u ovome mjesecu u ovom gradu. Jesam li vas obavijestio!'' (Bilježe Buhari i Muslim)
''Zaista su najuzvišeniji dani kod Allaha, tebareke ve te`ala, prvi i drugi dan Kurban-bajrama.“ (Bilježi Ebu Davud, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Ebu Davud)
''Dan
Arefata, prvi dan Kurban-bajrama i dani tešrika (jedanaesti, dvanaesti i
trinaesti dan mjeseca zul-hidždžeta, drugi, treći i četvrti dan
Kurban-bajrama) su naš bajram – pripadnika islama.“ (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio hasenom. Vidjeti: Sahihu i daifu Tirmizi)
U
sljedećim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je
svoj ummet na brižnost u pogledu obavljanja obreda hadždža: “Za hadždž-mebrur (primljen hadždž) nema druge nagrade osim Dženneta“ (bilježi Buhari);
''Ko
obavi hadždž, ne imajući odnos sa suprugom i ne čineći grijeh, vratit
će se (kući čist od grijeha) kao na dan kad ga je majka rodila.“ (Bilježi Buhari)
Rekao je Uzvišeni Allah: ''Hadždž
je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadždž
obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u
danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je
potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I
Mene se bojte, o razumom obdareni!“ (Prijevod značenja El-Bekare , 197.)
